Monday, November 3, 2008

X X X

Naša noć.

Tiha i bez šuma.

Mnogo se toga ćuti.

Htjela bih kasti,

ali neću da riječi stoje među nama.

Među nama nema ničega.

Ni vazduha.

Jedino oni komadi tkanine

na mojim bokovima i grudima.

Uskoro neće biti ni njih.

I ćutim.

Ostavljam riječi.

Pokazujem osmijeh.

I on ti smeta, slutim.

Zašto?

Nemam nista tvoje,

a imam sve.

I sve ti poklanjam.

I sebe.

A ne bih trebala.

Prolaziš kroz mene.

Prodireš do krvi.

Lediš mi kosti.

Progori me svaki tvoj pokret,

dok pjevaju moji uzdasi.

Hoću da ti pričam.

Sve da kažem.

Sve.

I reći ću!

Ipak neću. Ne smijem.

No comments:

Post a Comment