PONOVO...TI
Na mojim vratima, ponovo,...
Ti.
Poželjela sam...
I tu si ponovo.
Polako slijećeš
Na moje usne, kao leptir na cvijet.
Igras se sa mojom kičmom,
Dok se uvijam pod tvojom težinom.
I ostavljam svoje
Otiske na tvom tjelu;
Obnavljam ih, izblijedjeli su...
Ostavljam tragove laka ya nokte
Na tvojim ledjima;
Onog jarko crvenog,...
Ti,...
Ostavljaš tragove negdje
Duboko u meni;
Tamo gdje ih niko ne vidi,
Tamo gdje ih neki drugi
Nikada nece primjetiti...

ostaješ dosljedna svom stilu pisanja koji me jako podsjeća na stihove iz jedne knjige...i ovo do sada ti je stvarno...pogotovo zato što piše srce
ReplyDelete